"NA pola puta zastadoh. Okrenuh leđa vremenu i mesto da hodam
po budućem, niko me tamo ne čeka, vratih se da hodam po prohodanom" -
stihovi meksičkog nobelovca Oktavija Pasa "zasijaće" u novim
antologijama njegove poezije, kojima će se ove godine obeležiti sto
godina od rođenja pesnika.
- Pišem o stvarima koje su mi se desile i koje mi se
dešavaju. Živeti znači misliti i ponekad stići do one granice u kojoj se
mišljenje i osećanja spajaju, a to je poezija - govorio je Oktavio Pas.
Osim po stihovima za večnost, ostaće upamćen i po esejima u
kojima je oštro kritikovao svaku vrstu ideološkog fanatizma. Ovaj
pesnik, esejista i diplomata odrastao je u Meksiko Sitiju, u porodici u
kojoj se iznad svega cenila ljudska sloboda. Njegov otac je bio advokat
čuvenog meksičkog revolucionara Emilijana Zapate. Sam pesnik je već kao
dvadesetogodišnjak, pokazao solidarnost sa republikancima, odlaskom u
Španiju u jeku građanskog rata.
Po povratku u Meksiko, 1938, Pas je osnovao magazin "Radionica", na čijim stranicama
su se predstavljali mladi autori tog vremena. Početkom četrdesetih dobio
je stipendiju Berkli univerziteta, pa je studentske dane proveo u SAD.
Po završteku studija počinje njegova diplomatska karijere, tokom koje je
službovao u Indiji, Francuskoj, Španiji.
Njegove stihove karakteriše visok stepen originalnosti, mada je tokom života bio
pod različitim uticajima. Kritičari kažu da su u Pasovim prvim pesmama
vidljivi tragovi modernista koje će kasnije zameniti poetikom
nadrealizma i egzistencijalizma.
- Pišem pesme jer nema drugog načina da odgovorim na ono što me tišti iznutra - objašnjavao je veliki književnik.
Svoja razmišljanja o poeziji, ali i ljubavi, pravdi, meksičkom narodu i
životu uopšte, objavljivao je u esejima, od kojih je verovatno
najpoznatiji "Lavirint samoće".
- Čovek je jedino živo biće koje je svesno da je samo. Život mu je obeležen čežnjom i
potragom za društvom - jedan je od čuvenih citata iz ovog eseja.
Mada je u mladosti bio privržen socijalističkim idejama, kasnije je postao
njegov oštar kritičar. U jednom svom tekstu razotkrio je sovjetske
koncentracione logore i Staljinove zločine iz marta 1951. Pisao je o
kršenju ljudskih prava na vrhuncu Kastrovog režima na Kubi. Njegovo
razočaranje u komunističku ideologiju raslo je sa godinama. U vreme
zloglasnog masakra na trgu Tlatelolko u Meksiko Sitiju, 1968, Oktavio
Pas bio je ambasador u Indiji. U znak protesta zbog surove reakcije
vlasti protiv demonstranata, povukao se iz diplomatije i naredne godine
proveo kao gostujući profesor na uglednim američkim univerzitetima, među
kojima je i Harvard.
I dok su se u društvenim krugovima često čule optužbe na račun Pasovog "koketiranja sa
kapitalizmom", njegove poetske domete niko nije dovodio u sumnju.
Dobitnik je najznačajnih priznanja u latinoameričkom književnom svetu, a
1990. uručena mu je i Nobelova nagrada.
kojima je oštro kritikovao svaku vrstu ideološkog fanatizma. Ovaj
pesnik, esejista i diplomata odrastao je u Meksiko Sitiju, u porodici u
kojoj se iznad svega cenila ljudska sloboda. Njegov otac je bio advokat
čuvenog meksičkog revolucionara Emilijana Zapate. Sam pesnik je već kao
dvadesetogodišnjak, pokazao solidarnost sa republikancima, odlaskom u
Španiju u jeku građanskog rata.
Po povratku u Meksiko, 1938, Pas je osnovao magazin "Radionica", na čijim stranicama
su se predstavljali mladi autori tog vremena. Početkom četrdesetih dobio
je stipendiju Berkli univerziteta, pa je studentske dane proveo u SAD.
Po završteku studija počinje njegova diplomatska karijere, tokom koje je
službovao u Indiji, Francuskoj, Španiji.
Njegove stihove karakteriše visok stepen originalnosti, mada je tokom života bio
pod različitim uticajima. Kritičari kažu da su u Pasovim prvim pesmama
vidljivi tragovi modernista koje će kasnije zameniti poetikom
nadrealizma i egzistencijalizma.
PRIJATELjSTVO SA VASKOM POPOM
MEKSIČKI pesnik u Srbiji je, osim po svojim stihovima, ostao upamćen i
po velikom prijateljstvu sa Vaskom Popom. Dva velikana sretala su se na
književnim manifestacijama širom sveta, a osim što je zaslužan za
prevode Popine poezije na španski, Pas je našem pesniku i posvetio svoje
stihove.
MEKSIČKI pesnik u Srbiji je, osim po svojim stihovima, ostao upamćen i
po velikom prijateljstvu sa Vaskom Popom. Dva velikana sretala su se na
književnim manifestacijama širom sveta, a osim što je zaslužan za
prevode Popine poezije na španski, Pas je našem pesniku i posvetio svoje
stihove.
Svoja razmišljanja o poeziji, ali i ljubavi, pravdi, meksičkom narodu i
životu uopšte, objavljivao je u esejima, od kojih je verovatno
najpoznatiji "Lavirint samoće".
- Čovek je jedino živo biće koje je svesno da je samo. Život mu je obeležen čežnjom i
potragom za društvom - jedan je od čuvenih citata iz ovog eseja.
Mada je u mladosti bio privržen socijalističkim idejama, kasnije je postao
njegov oštar kritičar. U jednom svom tekstu razotkrio je sovjetske
koncentracione logore i Staljinove zločine iz marta 1951. Pisao je o
kršenju ljudskih prava na vrhuncu Kastrovog režima na Kubi. Njegovo
razočaranje u komunističku ideologiju raslo je sa godinama. U vreme
zloglasnog masakra na trgu Tlatelolko u Meksiko Sitiju, 1968, Oktavio
Pas bio je ambasador u Indiji. U znak protesta zbog surove reakcije
vlasti protiv demonstranata, povukao se iz diplomatije i naredne godine
proveo kao gostujući profesor na uglednim američkim univerzitetima, među
kojima je i Harvard.
I dok su se u društvenim krugovima često čule optužbe na račun Pasovog "koketiranja sa
kapitalizmom", njegove poetske domete niko nije dovodio u sumnju.
Dobitnik je najznačajnih priznanja u latinoameričkom književnom svetu, a
1990. uručena mu je i Nobelova nagrada.
Sto godina od rođenja Oktavija Pasa | Kultura | Novosti.rs
Нема коментара:
Постави коментар